Dva čela i jedan bubanj

19/05/2016 0 , ,

Volim Sarajevo i rado mu se vraćam iznova i iznova, a svako moje vraćanje njemu ima svoju muzičku podlogu. Svako je donijelo neku novu muzičku radost i ostalo obilježeno zauvijek tim zvukom. Prvo je bilo obavijeno mističnim tonovima Ibrahima Maalouf na Jazz festu, za koji i dalje tvrdim da je moj najljepši muzički doživljaj ikada. Nakon toga uslijedio je Oliver Dragojević, pa je tada Sarajevu nedostajalo samo more za potpuni ugođaj. A ovaj dolazak u jedan od najdražih gradova začinjen je zvukovima 2 Cellos-a, dvojice momaka iz Hrvatske koji su vama svima već dobro poznati, sigurna sam, pa zato neću širiti tekst sa informacijama o njima.

Odlazak na njihov koncert bila je skroz spontana odluka. Sve se svelo na „Idemo?“ „Idemo!“, i onda se nekoliko mjeseci čekalo. A, da vam kažem, to nije bend za koji ćete od mene čuti da ga redovno slušam i obožavam. Impresivni su, zanimljivi i nešto za šta vjerujem da je sva suština i gušt upravo u tome da ih uživo doživite, pa sam se zato i odlučila za odlazak, a to iskoristila kao weekend getaway u Sarajevo.

IMG_1676

Petak u Sarajevu je prošao veoma dinamično, ispunjen lijepom hranom i vinom, dobrim ljudima, šetnjama i obilaskom grada, a poslijepodne je već počela euforija i spremanje za odlazak na koncert. Gomila ljudi čekala je u ogromnim redovima ispred dvorane Mirza Delibašić na Skenderiji kako bi poslušali ono čemu se cijeli svijet divi, a u čemu napokon mogu uživati i Sarajlije i brojni prisutni turisti.

Koncert je bio zakazan za 20 časova, što je meni bilo iznenađujuće, pa sam negdje očekivala da neće početi prije 21. I prevarila sam se. Njih dvojica su izašli na scenu već u 20 časova i 20 minuta, čim su svi posjetioci našli svoje mjesto s obzirom na to da se dugo čekalo ispred. Izašli su na scenu i jednostavno počeli svirati. A mene je iste sekunde prošla jeza koja će biti prisutna tokom svake pjesme te večeri.

IMG_1673

Nastup su započeli klasikom i laganim notama, dovoljno laganim da začaraju publiku. Između pjesama su se Stjepan i Luka obraćali publici. Stjepan u svom zavodničkom i duhovitom maniru, sa šalama i pošalicama raznog tipa, Luka takođe u zavodničkom maniru, ali dosta prizemnijem i sa čestim nagovaranjem publike da se uključi u pjesme. U samom startu je naglasio da ovo nije klasičan koncert, tako da možemo raditi šta želimo. I tako je i bilo. Sa povećanjem dinamike u pjesmama, publika je počela ustajati, pa malo plesati, skakati, pjevušiti, a na kraju se veći dio partera smjestio odmah ispred bine i na nogama uz vriske tražio još i još.

IMG_1672

Sam vrhunac nastupio je dolaskom bubnjara Dušana Kranjca na scenu, koji im je pomogao u izvedbi nekih od najvećih hitova AC/DC-a, G’n’R-a, Jacksona i drugih. Dušan je bukvalno sve ono šta su Stjepan i Luka samo sa palicama u rukama i za bubnjem. Čak i u pogledu frizure. Divljački i jednako zanijeto potpuno se uklapa u atmosferu koju pravi 2 Cellos, a sa svakim njegovim udarom u bubanj publika je odskakala od zemlje.

Taj momenat kada im se on pridružio da bi odsvirali prvu stvar zajedno bila je kao udar groma. Mene i dalje čudi da je dvorana ostala čitava. Ljudi su ustajali aplaudirajući i čudeći se svemu šta rade na sceni. U kompletnom transu, ležeći na sceni, skačući, kidajući ostatke odvojenih struna i mašući glavama napravili su takvu atmosferu da nikada ne biste vjerovali da slušate dva violončela i jedan bubanj. A Thunderstruck je poprimila neki novi level hardkor zvuka.

Bilo je žestoko i moćno. Bilo je nevjerovatno. Ono šta vidite na YouTube-u kada upalite nastup ili neku stvar koju su obradili/snimili nije ni djelić onoga šta su njih dvojica sa bubnjarem na sceni. Ni djelić. Iz zvučnika kao da je izlazila bujica energije upućujući se kroz vaše uši direktno do organizma, izazivajući manično kucanje srca i enormne količine energije, tolike da imate osjećaj da možete oboriti sve svjetske rekorde u trčanju. Možda i biste mogli da su vam Luka i Stjepan dopustili da napustite salu – ali, ne, oni su svirali i svirali, pa i kada se poklone, i pozdrave i mislite da je gotovo – oni odsviraju još jednu stvar.

IMG_1675

Dva sata je to sve trajalo. Dva sata čiste suve energije, talenta, hardkor zvuka i nevjerice. Dva sata euforije koju su opet obuzdali i prizemnili ovi talentovati momci, ostavljajući za kraj najprije izvedbu „Prvog poljupca“ Halida Bešlića, kojom su oduševili i kupili sve Sarajlije zauvijek, a zatim i klasičnu laganu izvedbu uz molbu za gašenje svih svjetala u dvorani i dizanja telefona u vazduh (dopustili su i iPhone i Samsung modele – sve sreća 🙂 ).

Do naredne priče,

vaša L.

Nema komentara

Napiši komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *


Želiš dodatni sadržaj koji inspiriše i motiviše?

Ukucaj svoje podatke i jednom sedmično dobićeš obavještenje o novim postovima, kao i preporuke kojih nema na blogu!