Naivan. Super.

Naivan. Super. naziv je drugog romana jednog od najpoznatijih norveških pisaca mlađe generacije Erlenda Lua. Sam roman je izazvao brojne pozitivne reakcije i jedno vrijeme se zaista pričalo intenzivno o njemu, što je kod mene, očigledno, izazvalo interesovanje. A, iskrena da budem, i naziv mi je bio dovoljan indikator nečega neklasičnog, modernog i shodno tome interesantnog meni. Dakle, jasno je zašto se opredijelih za čitanje.

Međutim, ono što je uslijedilo tokom čitanja (a trebalo mi je mnogo duže nego za druga djela ovog obima koje pročitam za noć-dvije) i nakon istog je sve samo ne jasno. Zato će ovaj post vjerovatno i biti jedan od kraćih na blogu. Razlog nejasnoće nije moje nerazumijevanje piščeve poruke, već prosto nemogućnost kristalisanja stava koje imam prema djelu. Sasvim je sigurno da spada u one ili ćeš ga obožavati ili ti se nikako neće dopasti. Iskrena da budem, ja težim ovoj drugoj kategoriji.

Stil Erlenda Lua u ovom (a pretpostavljam i u ostalim) djelima je toliko uprošćen da postaje iritantan. Sam tok misli, pogled na svijet i monolozi i dijalozi koje vodi glavni junak graniče sa banalnošću. Takvom da postaje neizdrživo dosadna i besmislena.

Živimo u zgradi sa portirom i lift-bojem.

A stan je divan.

Ali, u njemu je pas.

U stanu je pas.

Neki Dejvid treba da  dođe i uzme pas. Trebalo je još juče da dođe.

Ne znam ništa o psima. A moj brat ih se plaši.

Muči nas to što je ovaj pas u stanu.

To je jedan crni pas.

U pojedinim dijelovima ova jednostavnost zaista čini da određene poruke o životu, smislu života i značajnim aspektima života ostanu upečatljive, pa to preispitivanje i pronalaženje svrhe sopstvene egzistencije – koje jeste glavna tema ovog djela – ima određenu dubinu, ali meni je, kojoj tokovi misli nikad ne idu tim putem, toliko uprošćeno i tako jednosmjerno, bilo teško ostati fokusirana. Najbolji primjer koji oslikava kompletnu ličnost glavnog junaka vidljiv je u sljedećem odlomku.

U lift ulazi jedna mlada žena. Ona će dole.

Gledam je.

Pitam da li ima momka.

Odgovara na engleskom da ne razumije.

Pitam na engleskom. Do you have a boyfriend? pitam.

Yes, kaže.

Pitam da li je simpatičan i da li radi dobre stvari, ili nije simpatičan i radi idiotske stvari.

Žena odgovara da je svet složeniji nego što mislim, ali da bi ona, ako bi bila iskrena, morala da prizna da je imala druge momke koji su bili simpatičniji i radili manje idiotske stvari nego ovaj koga ima sada.

Jedno je sasvim sigurno, ovo nije knjiga zbog koje mladi zavole književnost kako tvrde pojedini kritičari. Ali, opet, ne želim ni da je klasifikujem kao lošu, jer iza nje zaista postoji smisao i nosi odliku neobičnosti, tako da vjerujem da je na svakom čitaocu da sam odredi u kojoj mjeri će mu ovo norveško djelo biti prosvjetljujuće i prijatno za čitanje. Znam, reći ćete da je tako sa svim djelima, i to je činjenično stanje, ali Naivan. Super.“ je toliko specifičan da ove konstatacije dobijaju drastične razmjere.

Do naredne priče,

vaša L.


NAZIV DJELA: Naivan. Super.

AUTOR: Erlend Lu

IZDAVAČ: Geopoetika izdavaštvo, Beograd

GODINA IZDANJA: 2015

PRODAJNO MJESTO: Knjižara Kultura, Banja Luka

CIJENA: 11,90 KM

2 komentara
  • Dijana
    November 16, 2016

    Kao nekome ko je živio jedno vrijeme u Norveškoj, meni je Erlend Lu tako legao za čitanje, jer baš tako kako on piše, takvi su i oni stvarno :). Kod njih je sve nekako tako jednostavno, banalno, da možda postane i iritantno. Ali nakon nekog vremena, čovjek to prosto zavoli. Bar je sa mnom bio takav slučaj. Ne znam da li si čitala njegov serijal o liku Dopleru, ja sam to čitala prvo i zaljubila se na prvo čitanje. “Naivan.Super,” mi je sljedeća na listi. Ali definitivno jeste jedan od onih pisaca koji ili ti legnu ili neće nikako…

    Što se tiče skandinavskih pisaca, meni je jako ninteresantan Arto Paasilinna, posebno “Godina zeca”, preporučujem.

    Inače, zanimljiv blog :).

    • Lovily
      November 16, 2016

      Draga Dijana,

      Ima smisla, potpuno. I moguće da treba vremena da se navikne na taj stil i način funkcionisanja. Nisam čitala još uvijek ništa osim Naivan.Super, ali obećah da ću dati još jednu šansu baš zbog ovoga šta prethodno rekoh. Mnogi su mi napisali isto. Tako da…radujem se da vidim kako će proći.

      Hvala na komentaru, hvala na pohvali. Drago mi je ako ti se dopada i nadam se da se čitamo i dalje. 🙂

      Puno pozdrava!
      L.

Napiši komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *


Želiš dodatni sadržaj koji inspiriše i motiviše?

Ukucaj svoje podatke i jednom sedmično dobićeš obavještenje o novim postovima, kao i preporuke kojih nema na blogu!