Sva radosna mjesta i sve bitne poruke

Priča o djevojci koja uči živjeti od momka koji želi umrijeti.

To je sve što sam znala.

I to je sve šta mi je bilo potrebno da poželim utonuti u nizove riječi koje je vješto iskrojila Dženifer Niven i pretočila u roman Sva radosna mjesta.

Vajolet i Finč dvoje je 17-godišnjaka sa solidnim životima i mogućnostima. I dvoje srednjoškolaca koje je spojio naizgled nevjerovatan i isti poriv – želja za samoubistvom, za skakanjem sa školskog zvonika.

Jedno su drugo spasili tog dana, a taj događaj ih je povezao i više nego što su mogli pretpostaviti. Uslijedili su dani lutanja po prostranstvima Indiane, ali i po emocijama, mislima, životnim lekcijama i izazovima. Jedno su drugo upotpunjavali, usrećivali i učili da žive. Zajedno su stvorili čitav jedan univerzum u kom su mogli biti baš ono šta jesu, bez imalo straha i sa potpunim prepuštanjem i uživanjem.

Koliko god morbidna i destruktivna priča bila, pa čak i na momente nerealna, ona u sebi krije mnogobrojne slojeve izuzetnog značaja koje su uticale na Dženifer da započne ovakvu tinejdžersku priču nakon 7 ozbiljnih djela. Činjenica je da svakih 40 sekundi neko izvrši samoubistvo u svijetu. Dobar dio njih počinjen je od strane tinejdžera. A kompleksnost stanja, emocija i bolesti koje se kriju iza želje za oduzimanjem sopstvenog života mnogo su veće i prisutnije nego što smo toga svjesni.

Nepripadanje.

Strah.

Depresija.

Nestabilnost.

Poremećaji.

Teški životni uslovi.

Prošlost.

Sve to možda proganja i prvu osobu do vas a da toga niste ni svjesni jer je sakriveno duboko u njoj i tek povremeno izađe na vidjelo.

Dženifer je, ponukana ličnim iskustvom u ovom domenu, glasno i jasno stavila do znanja da niko nije sam,  da niko nije sam krvi zbog tog stanja u kom se nalazi, da treba i može da priča bez straha od osude, etikete ili nečega trećeg, i da uvijek ali uvijek postoji pomoć. Napisala je tešku i emotivnu priču sa snažnom porukom i uz prikaz dvije strane medalje, takvu koja će mnogima dati uvid u stanje svijesti osobe sklone samoubistvu, ali i osobe koja je preživjela samoubistvo.

Čitanje Svih radosnih mjesta se u mom slučaju prilično razvuklo. Počela sam, sva euforična i srećna jer sam je napokon nabavila, ali iz stranice u stranicu mi je bilo nejasnije šta je to toliko dobro u ovoj priču. Gdje god sam se okrenula, koji god Instagram, Twitter ili Facebook post vidjela – svuda su fotografije i pohvale na račun ove knjige. Na GoodReads-u još gore, tim više jer je i autorka prisutna na toj mreži pa sam mogla pročitati i neke njene komentare. A rejting – 4,20 – dakle veoma, veoma visok.

Međutim, ta konfuzija, nejasnost i neuvjerljivost je sve više blijedila kako sam čitala dalje. Što sam više upoznavala lik Finča, što sam više saznavala njegovu prošlost, sredinu u kojoj je odrastao i stanja uma, to mi je percepcija bila jasnija, razumijevanje potpunije, a razočaranje okolinom i ponašanjem iste sve veće.

Pročitah juče i posljednju stranicu.

Otplakah posljednjih 50.

Savladah suze napokon.

I shvatih da će ova knjiga ipak pomoći velikom broju tinejdžera.

Shvatih da, ma koliko je neki svrstali u kategoriju onih klišeističnih koje tužnim pričama privlače mlađu populaciju (poput „Krive su zvezde“), predstavlja fantastičan način autorke da skrene pažnju na sve učestaliji i veći problem u društvu.

Sasvim je sigurno da će njene riječi nekome značiti, ali i da će naučiti onaj drugi dio publike da prihvati raznolikosti i čudnosti i da ih ne osuđuje. Moje ja je drugačije od tvog ja. Moj doživljaj svijeta je drugačiji od tvog doživljaja svijeta. Prihvati ga. Ne vrijeđaj ga. Ne osuđuj. I pomozi.


Nisi sam.

Nisi kriv.

Ima pomoći.


P.S. Hvala izdavačkoj kući Profil iz Zagreba što je objavila ovo djelo. Dugo sam ga tražila i bila u nedoumici da naručim sa BookDepository na engleskom jeziku. A onda ga ugledah na Instagram profilu ove izdavačke kuće, privlačeći pažnju ne samo naslovom već i predivnim kaverom (možda i jednim od najljepših u mojoj biblioteci), a sve propraćeno fenomenalnim kvalitetom izrade (vidjećete ako je nabavite, rade odličan posao). Da, i to je bitno kod knjiga, pa sigurno ne biste da se ista raspadne nakon jednog ili dva čitanja?

Do naredne priče,

L.

Podijeli sa drugima: