Kada obrada postane bolja od originala

Naslov vam je vjerovatno rekao sve. Danas se bavimo obradama pjesama koje ne samo da su dobre, već ponekad i bolje od originala – barem mom uhu i iz moje perspektive. A na vama je da sami prosudite.

I ja spadam u kategoriju onih ljudi koji ne vole beskrajno obrađivanje i prepjevavanje pjesama, ali jednostavno postoje određena djela koja su lirički sjajna, ali im nedostaje ta neka dimenzija koja ih čini boljim ili najboljim. Druga verzija iste priče je da postoje izvođači koji već odličnim i dovoljno voljenim pjesmama daju novi šmek, osjećaj i ljepotu, tako da jednostavno ne možete da ne zavolite i drugu verziju.

Naravno da moje voljenje muzike i opsesija nekim izvođačima znači mnogo slušanja, istraživanja i poređenja, pa sam tako naišla i na brojne muzičke obrade koje su me oduševile – u prvom ili drugom gore pomenutom obliku. Pa, evo prilike da ih okupim na jednom mjestu i podijelim sa vama. Neke vam se možda svide mnogo, neke malo manje, možda čak i nimalo, ali ako ništa osjetićete kako popularne pjesme zvuče u potpuno drugačijim aranžmanima, sa potpuno drugačijim vokalima i emocijama.

Jessie J – I Knew You Were Trouble (Taylor Swift)

Jessie J je ovoj pjesmi dala emociju i to je ono šta “I Knew You Were Trouble” čini potpunom. Poslušajte samo kako je bezlična, bezosjećajna i površna verzija koju uživo izvodi Taylor (nekoliko početnih sekundi je sasvim dovoljno) i uporedite je sa verzijom koju je odradila Jessie. Sve će vam biti jasno. A o vokalnim kvalitetima neću ni da govorim (pa prateći vokali su se smorili tokom ove izvedbe – she does it all!) – ova žena dominira svjetskom scenom.

Arctic Monkeys – Hold On, We're Going Home (Drake)

Koliko ja samo volim ovu izvedbu. I ne, to nije zato što obožavam Mankize i Aleksa, već prosto jer je njihova verzija neuporedivo bolja od originala. Bukvalno neuporedivo bolja. Usput, probajte da ne mrduckate dupetom i cupkate nogom dok je slušate. Da, znam – nemoguće je!

Ibrahim Maalouf – Run the World (Girls) (Beyonce)

Čovjek je od klasičnog kiča napravio umjetnost. Svaki drugi komentar je suvišan. Prepustite se čaroliji njegovih tonova i doživjećete “Run the World” u potpuno novom svjetlu. Puno ljepšem, snažnijem i značajnijem. (početak pjesme na 1:20)

Damir Urban & 4 – Oči boje meda (EKV)

Kada vam ja – koja EKV volim više nego išta i ne želim da iko dira u njihovo stvaralaštvo – kažem da je ovaj nastup maestralan, znajte da je tako. Tipična “urbanovska” izvedba. Toliko dobra da je slušam češće od originalne verzije, a svi znamo kakav su “Oči boje meda” kult.

Adele – Make You Feel My Love (Bob Dylan)

Da li ste znali da njena predivna “Make You Feel My Love” zapravo nije njena, nego pjesma Bob Dylana? Ako i niste, sada znate. I da, Dylan je Dylan, ali ova pjesma je očaravajuća u njenoj izvedbi. Toliko da na Dylana zaboravite.

Daley –  Do I Wanna Know (Arctic Monkeys)

Sve rečeno za EKV važi i za Arctic Monkeys-e. Taj nivo voljenja je ipak u domenu “ne dirajte njihove pjesme”. Ali Daley me je potpuno iznenadio, kako aranžmanom tako i vokalnim kvalitetima. Sa takvom lakoćom pjeva određene tonove da sve to pomalo zvuči nadrealno. Činjenica je da je od pjesme stvorio nešto svoje. U određenom trenutku se izgubite, zaboravite da je to “Do I Wanna Know” i osjetite skroz drugi vajb. A to znači samo jedno – da je cover odličan!

London Grammar – Nightcall (Kavinsky)

Jedna stavka je potpuno sigurna kada smo muzika i ja u istom tematskom košu – “Nightcall” je moja omiljena pjesma i to će ostati zauvijek tako. Isto pravilo je primjenjivo i u kategoriji benda za ovaj sastav. Ali “Nightcall” zapravo nije pjesma London Grammar-a, već je njen stvaralac i izvođač Kavinsky. Naravno da je original u potpunosti zasjenjen Haninim vokalom. U to ćete se uvjeriti na prvi sluš.

Sofia Karlberg – Crazy In Love (Beyonce)

I opet je neko objasnio Beyonce kako neka njena pjesma može lijepo da zvuči. Senzualno, jedinstveno i kvalitetno. Okej, “Crazy In Love” je zaista bio i ostao hit koji sam i sama slušala, ali od kada je nastala ova verzija, daleko više je volim.

Daughter – Get Lucky (Daft Punk)

Koliko ja samo “Get Lucky” nisam voljela, pa to je bukvalno neopisivo. Tom nevoljenju je valjda doprinijela i činjenica da je za vrijeme svoje aktuelnosti puštana do te mjere da je iz svakog zvučnika treštao ovaj dobro poznati ritam. A onda se desila ova obrada i pjesma je dobila smisao. Barem za mene.

David Coverdale – Soldier of Fortune (Deep Purple)

Zar je uopšte potrebno bilo šta reći o ovom nastupu kultne rok zvijezde još kultnijeg hita kultnog Deep Purple-a? Božanstvo.


Sa “Soldure of Fortune” završavam svoju listu voljenih obrada poznatih hitova. Ima tu još mnogo mnogo toga šta bih dodala, ali onda ovom postu ne bi bilo kraja, a i moj perfekcionizam/OCD/štaliveć nalaže da moram sve liste zaokružiti sa nekim tipičnim okruglim brojem. Ostaviću dakle nešto i za drugu epizodu, a u međuvremenu očekujem i od vas neke preporuke i nova otkrića. Muzička me uvijek najviše obraduju.

Do narednog puta,

vaša L.

Podijeli sa drugima: