Zašto pogledati Interstellar?

Napomena: Tekst ne sadrži detalje o radnji filma. Uz čitanje slušati: Hans Zimmer – Interstellar – Main Theme

---

Iako sam veliki ljubitelj filmova i odlazaka u bioskop, moja posjeta istom je postala rijetkost. Sa sve većim brojem obaveza, mala slatka uživanja u dvočasovnom filmu lagano su postala gubljenje potencijalno bolje iskoristivog vremena. Na sreću, imati prijatelja kojem je odlazak u bioskop jedna od omiljenih razonoda značilo je i gledanja Interstellara tik nakon premijere.

Skoro tri sata dugo Nolanovo ostvarenje mene je ostavilo bez daha, iako, moram priznati, nikada nisam bila ljubitelj ovakve naučnofantastične tematike. Međutim, tim ljudi koji stoji iza ovog filma zaista je uspio napraviti impresivno remek-djelo vrijedno pažnje čak i onih koji nisu skloni gledanju SF filmova.

Obzirom na opštu popularnost, kako u svijetu, tako i ovdje kod nas, komentari na društvenim mrežama se nižu i dalje, pri čemu se susrećemo sa suštom suprotnošću u stavovima: jedni su apsolutno oduševljeni, drugima je dosadan i bezvrijedan. Svakako da se ukusi razlikuju i svi imamo drugačije viđenje istog, ali nemoguće je ne priznati kvalitet i impresivnost Interstellara.

Kao prvo, činjenica da je Interstellar rađen u kooperaciji jednog od najpoznatijih holivudskih režisera Christophera Nolana i svjetski čuvenog astrofizičara Kipa Thornea treba da vam u startu u glavu usadi misao da je većina (ako ne sve) dešavanja u filmu zasnovana na zakonima fizike, naučnim činjenicama i pretpostavkama (koje su bile jedino odstupanje od “realnog”). Thorn je najveću zamjerku u cjelokupnom filmu, sa naučnog aspekta, dao za zamrznute oblake, tako da scene međugalaksijskog putovanja ili crnih rupa ne treba da budu u potpunosti posmatrane kao nova holivudska izmišljotina.

Pominjući tehničke detalje, odmah ću se nadovezati sa impozantnošću pojedinih scena i vizuelnih efekata, koje naročito dolaze do izražaja ukoliko film gledate na velikom platnu. Kompletan utisak upotpunila je muzička pozadina na kojoj je radio Hans Zimmer, jedan od najpoznatijih i meni najdražih filmskih kompozitora (Inception, Gladiator, 12 Years of Slave, The Last Samurai, Lion King itd). Ukoliko vam slušanje muzičkih podloga prehodno pomenutih filmova ne govori dovoljno o genijalnosti Zimmera, imajte na umu da je ovu za Interstellar krenuo stvarati dvije godine prije snimanja filma, što inače nije praksa kompozitora. Nolan ga je samo djelimično uputio u pojedina stanja i motive, ne otkrivajući sve detalje, a za prvo 4-minutno muzičko djelo mu je dao rok od jednog dana. Ipak, nije sve u muzičkoj podlozi, već i u ostalim zvučnim efektima na kojima je radio impresivni Richard King.  Izbjegavajući kompjuterski modifikovane zvukove, King je sa svojim timom stvarao vjerodostojne zvukove pojedinih scena na raznorazne načine.  Tako je za pješčane oluje napravio pješčani pištolj koji je ispaljivan u stari zahrđali automobil, a jednako dosjetljiv je bio i prilikom kreiranja ostalih zvukova. Sve detalje o tome možete pogledati ovdje.

Sa vizuelno-zvučnih detalja na glumu – koja je sjajna. Matthew McConaughey je, kao i uvijek, oduševio, toliko da se i dalje pitam šta je ovaj čovjek imao u glavi dok je prihvatao uloge u romantičnim komedijicama godinama unazad. Svoje glumačko umijeće itekako je dokazao ovim filmom, ali i prethodnim djelima poput fenomenalne serije True Detective. Michael Caine je klasično dobar, dok Anne Hathaway, iako se odlično snašla u ulozi, meni i dalje ne leži za istu, ali je to stvar isključivo ličnog doživljaja. Iznenađenje kompletnog filma je uloga Matt Damona, koja nije bila najavljivana i koja je, po mom skromnom mišljenju, prosječno dobra.

Eh, sad, čemu tri sata gledanja filma o kraju svijeta i međuzvjezdanom putovanju? Najprije, jer Nolan na jedan nevjerovatan način prenosi misao o ljudskoj vrsti i našoj planeti kao izuzetno malom djeliću univerzuma, skoro potpuno beznačajnom, ali naglašavajući isključivo moć i potencijal. Interstellar upravo govori o neograničenim mogućnostima i evoluciji koja nam predstoji, a koja će zasigurno omogućiti prelazak mnogobrojnih danas postojećih barijera. Nolan je izbjegao motiv “natprirodnog” baveći se samo onim što bi nas u budućnosti moglo čekati, a šta bi ljudi sami uspjeli stvoriti. Uz to, posmatrajući sva dešavanja i promjene koje se dešavaju na Zemlji, suptilno je naglasio potrebu za razmišljanjem o budućnosti naše vrste i važnosti našeg okruženja, odnosno kompletne planete.

Za kraj, da bi cjelokupan film ostavio još dublji utisak, Nolan se pobrinuo da unese malo patetike, i to kroz isticanje snažne veze među ljudima. Konkretno riječ je o povezanosti oca i kćerke, koja prati kompletnu priču i na izuzetno dobar način prenosi i unosi sasvim nove i sjajne emocije, toliko da mami suze kod pojedinih gledaoca.

U toku tri sata gledanja ovog filma osjećanja su mi se kretala od oduševljenja do prestravljenosti. Na momente u pojedinim scenama osjetite takav mir i opuštanje, da skoro zaboravite na prestravljenost od prije nekoliko minuta. Onda vas, ukoliko ste malo emotivniji, možda dočekaju i suze (ako ništa empatija sigurno). A sveukupno gledanje obiluje “wow” momentima, jer, zaista, Nolan je napravio impresivno djelo vrijedno pažnje.

Vaša L.

---

ORIGINALNI NAZIV FILMA: Interstellar

ŽANR: Naučna fantastika (SF)

REŽIJA: Christopher Nolan

SCENARIO: Jonatan i Christopher Nolan

GLAVNE ULOGE: Matthew McConaughey, Anne Hathaway, Jessica Chastain

MUZIKA: Hans Zimmer

PREMIJERA: 07.11.2014. godine

BUDŽET: 165 miliona dolara

TRAJANJE: 169 minuta

IMDb OCJENA: 8.9