Napomena: Ovo će biti jedan veeeoma dugačak ali zanimljiv post.
Stigle su mi tri nove knjige, sve tri toliko dobre da jedva dočekah da zaronim u njihove svjetove. I svaka toliko drugačija od ostalih da nikada ne biste vjerovali da je neko na hrpu stavio baš te tri. Moj prvobitni plan bio je posvećivanje vremena ljubavno-drugarskoj priči pod nazivom „Jedan dan“. Trebao mi je odmor nakon ispitnog roka, a „Jedan dan“ je obećavao upravo to. Međutim, Pablo Eskabar je vrištao svoje ime i govorio da prvo uzmem njega. A kada vam Pablo Eskobar kaže da nešto uradite….pa, onda to i uradite.
Pablo Eskobar je, ukoliko već niste upoznati sa ovim velikim zloglasnim imenom, bio jedan od najvećih narko-dilera u svijet. Kralj kokaina iz Kolumbije. U svom vrhuncu karijere snabdijevao je 80% SAD. Znatno je uticao na ekspanziju iste i zaradio tolike pare da nije znao šta će od njih – bukvalno. Radi oslikavanja pomenutog izdvojiću podatak da je „Napulj“ bio njegov najznačajniji posjed, kako novčano tako i sentimentalno, a usklopu istog imao je, između ostalog, 27 vještačkih jezera, najveću pistu za moto-kros u Latinskoj Americi, park iz doba jure sa modelima dinosaurusa u prirodnoj veličini, dva helidroma, 3000 hektara, tri zoološka vrta i deset dobro razmještenih kuća. Da napomenem još jednom – ovo je samo jedan od njegovih brojnih posjeda. A ovdje pričamo samo o posjedima, ne uzimajući u obzir keš koji je zakopavao jer nije imao više gdje da ga „opere“ i pohrani. Postoji podatak da je trošio 2500 dolara mjesečno na gumice za vezanje novca, kao i da je na godišnjem nivou nekoliko miliona dolara završavalo pojedeno od strane štakora. Čak ga je „Forbs“ 1989. uvrsio u svoju listu najbogatijih na svijetu, i to na sedmom mjestu, iako se vjeruje da je njegova tadašnja imovina bila znatno veća od procijenjene. Eto, o takvim dimenzijama bogatstva pričamo.
Sve ovo Eskobar je zaradio proizvodnjom i prodajom kokaina. Počeo je prilično rano (prvobitno kao distributer, a onda i kao proizvođač), bio je jedan od prvih koji se time bavio, a mjesto prodaje mu je bio isključivo Majami. Načini na koje je vršio šverc i koje količine je prevozio graniče sa genijalnošću, ako uopšte smijem za tako nešto reći da je genijalno. Drogu je stavlja u veš mašine, kućanske aparate, gume, u džins (kokain je bio u džinsu, a izvlačio se pranjem specijalnim tečnostima i sušenjem; to je bila takozvana džins-ruta koja je nakon pada dobila novi oblik – kokain u kartonskim kutijama u kojima je bio džins, koje su vlasti bacale nakon što nisu pronalazile drogu u samom džinsu; Pablo se smijao i rugao nesposobnosti vlasti da provale da džins-ruta i dalje funkcioniše) i raznu drugu robu, potom je potplaćivao pilote, pa kupovao ostrva i svoje avione i razvio toliko efikasne rute da je sva droga u izvozu išla upravo njegovim kanalima – dakle i tu se ubirao dobar novac, ne samo od proizvodnje i prodaje.
Međutim, Pablov apetit je bio ogroman i rastao je sa svakim uspjehom. Osjećaj nepobjedivosti i moći je nezaustavljiv i tjera na više. Upravo zato je i on načinio neke kobne postupke koji su ga odveli u propast. Ušao je u političke vode i jedno vrijeme bio kongresmen. Da, najveći narko-diler je bio kongresmen u Kolumbiji. Kandidovao se 1982. i počeo svoju kampanju – gradio je stadione, škole, pokrenuo akciju „Medeljin bez koliba“, dijelio pare okolo narodu. Nazvali su ga kolumbijskim Robin Hudom, brzo je stekao naklonost, pa je i kandidatura za kongresmena završila uspješno. Ali to je izazvalo pažnju medija i policije i brojne dodatne probleme, te polako dovelo do propasti velikog Pabla Eskobara koji je ubijen u akciji 2.12.1993. Ni dan danas se ne zna čiji tačno hitac ga je usmrtio dok je bježao krovovima medeljinskih kuća od pripadnika DEA, CIA-e i kolumbijske policije, a na internetu čak postoji fotografija pomenutih pripadnika kako pobjedonosno poziraju (bukvalno!) na krovu pored Pablovog leša. Odvratno, ako mene pitate. Bez obzira na to kakav monstrum bio Eskobar.
Sva ova priča ispričana je na nebrojeno mnogo načina. Snimane su dokumentarne emisije, serije, filmovi, pisane knjige, objavljivani članci. Ipak, ona najvjerodostojnija potiče od Huan Pabla Eskobara, Pablovog sina koji danas živi sa svojom ženom i kćerkom u Buenos Ajresu pod imenom Sebastijan Marokin i radi kao arhitekta. On je u djelu pod nazivom „Moj otac Pablo Eskobar“ iznio sve najsitnije detalje koje je prethodno znao ili naknadno saznao od svoje majke i iz priče sa ostalim očevim saučesnicima prilikom pripreme knjige. Sam Pablov početak, okolina u kojoj je odrastao, oformljavanje, sve rute i načini šverca, ljude sa kojima je dogovarao, koje je potkupio, način ophođenja i maniri, porodični život, akcije, ubistva, planovi – sve, baš sve. Upoznati ličnost jednog takvog kriminalca je u krajnju ruku bilo izazovno. Vidite sve strane medalje. I saznate detalje koji su zaista potresni, a nisu dospjeli u medije niti smo ih gdje mogli čuti. Opšte je poznata činjenica da je Pablo naređivao likvidaciju svakoga ko mu se suprotstavio, i nije oklijevao bilo da je riječ o velikim ličnostima poput ministra pravde Lare Bonjile ili nekog sitnog ko ga je usput pokušao prevariti. A takvih potresnih momenata iz njegovog života ima još mnogo. Srušio je avion i ubio 107 osoba. Naređivao postavljanje bombi svuda po gradu, slao ubice da rešetaju po ulici, palio i rušio zgrade, medijske kuće i radnje, otimao djecu uvaženih ličnosti (ili njih same), podmićivao sve i svakoga, i tako u beskraj. Kraja mu nije bilo čak ni u zatvoru – koji je sam izgradio, koji su čuvali njegovi ljudi i u kojem je imao izgrađenu tajnu telefonsku liniju, tako da su svi poslovi regularno završavani i odatle. Kraja mu nije bilo, kao što rekoh. Sve dok ga nisu ubili.
Tokom čitanja sam na mini-momente saosjećala sa Pablom (barem onim mlađim, sa početka, dok se sve svodilo na trgovinu drogom, bez krvoprolića i rata sa vladom i drugim kartelima), ali sam se lupala po glavi na svaku takvu pomisao. Imao je on tu neku dobru porodičnu stranu. Posao nije miješao sa porodičnim životom, svoju ženu, koju je oženio kao 15-godišnjakinju, volio je beskrajno (a opet varao kad god je stigao, valjda to ide sa stilom života), a za djecu se trudio da odrastu u što boljoj i bezbjednijoj okolini. Imao je i tu neku robinhudovsku crtu pomaganja sirotinji, a sve one akcije tokom političke kampanje nisu bile puko skupljanje glasova. On je takvih djela imao i prije i poslije. Ali to ni u kom segmentu ne može ublažiti broj ubistava koje je naredio, količinu kokaina koju je proizveo i prošvercovao i brojna druga zlodjela koja je uradio.
Da, ovo djelo vas definitivno neće ostaviti ravnodušnim jer Pablo(va ličnost) nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Isto kao ni fenomenalno odrađena serija „Narcos“ koja se bavi istom tematikom, a čija druga sezona bi se uskoro trebala snimati. Zato od mene od srca imate obje preporuke – knjigu „Moj otac Pablo Eskobar“, koju ćete čitati i čitati razrogačenih očiju, i seriju „Narcos“ koja je najprije maestralno odrađena, a usput i informativna jer dostavlja stvarne činjenice o kralju kokaina. Pročitajte. Pogledajte. Nećete se pokajati. Svi znamo KO je bio Pablo Eskobar, ali dok ne pročitate i ne pogledate sve ovo nećete znati ŠTA je bio.
P.S. Da li ste znali da je Frenk Sinatra bio jedan od glavnih kontakata za prodaju droge Fidela Kastanje, moćnog narko-trafikanta?
Da.
Šokantno.
Nisam ni ja znala dok nisam pročitala u knjizi.
A mnogo ovakvih podataka i velikih imena vas još čeka.
Nadam se da vam je iznijeta priča bila zanimljiva. Bezuspješno je pokušah skratiti, ali u knjizi se krije toliko toga što sam htjela iznijeti da je od ovoga mogla nastati komotno i nova knjiga. I da – nijedan podatak nije skinut sa interneta. A kao šlag na torti u nastavku vam ubacih još nekoliko zanimljivih detalja.
Do naredne (nešto kraće) priče,
Vaša L.
– Pablo Eskobar
„Plata o plomo“
– čuvena parola Pabla Eskobara koja u prevodu znači „srebro ili olovo“, a svi znamo da to znači „ili uzmi novac ili ćeš dobiti metak u glavu“. Na ovaj način podmitio je i državne vrhove. A ko nije bio podmićen, završio je mrtav.
– Pablo sa svojom suprugom i sinom
„Ko izvadi više od jedne pastrmke, metak u čelo.“
– izjava Pabla nakon što je iz ribnjaka koji je bio u sklopu zatvora (?!) jedan od njegovih ljudi odjednom upecao 20-ak njih.
Pablo je volio umjetnost i muziku, dobru hranu i provod. Omiljena pjesma mu je bila „En Casa de Irene“.
Razgovor sa tužiocem (bez lica, narko-dileri su ubili mnoge sudije i tužioce pa je uvedena anonimnost) tokom Pablovog boravka u zatvoru nakon predaje:
Sudija: Recite svoje puno ime i prezime, datum rođenja i broj sertifikata.
Pablo: Zovem se Pablo Emilio Eskobar Gavirija, rođen sam 1. decembra 1949, moj sertifikat je 8.345.766, po pozivu sam stočar.
Sudija: Ako je stočarstvo vaša profesija, učinite mi uslugu i recite mi približnu cijenu žive vage stoke na sajmu ove nedjelje.
Pablo: Tražim da se parnica odloži, osjećam preveliku glavobolju da bih nastavio.
Nakon te izjave je odmah ustao i otišao, kasnije prepričavajući svojim ljudima i grohotom se smijući jer je ispovijest pred sudijama bez lica bila sprdnja sa zakonom.
– Pablovo prvo i jedino zvanično hapšenje, a osmijeh na licu govori sve. Ova fotografija je dugo bila jedini dokaz o njegovim aktivnostima sa drogom i učinio je sve da nestane iz arhiva.
NAZIV DJELA: Moj otac Pablo Eskobar
AUTOR: Huan Pablo Eskobar
IZDAVAČ: Laguna, Beograd
GODINA IZDANJA: 2015
PRODAJNO MJESTO: Knjižara Kultura / Laguna prodajna mjesta
CIJENA: 12,70 KM / 5,90 € / 699 RSD
*Ovaj post nastao je u saradnji sa izdavačkom kućom Laguna.
