Jedan dan: najljepša ljubavna priča ikad

Da, ovo je najljepša ljubavna priča ikad (ako smijem za globalno veoma tužnu priču reći da je najljepša). I ne, ovo nije još jedna od silnih istih rečenica Njujork Tajmsa na svakom drugom objavljenom romanu. Vjerujte mi na riječ, jer ipak to kažem ja koja ne volim patetične klišeistične priče i koju zaista rijetke iz kategorije ljubavnih istinski oduševe.

Moj prvi susret sa „Jedan dan“ bio je filmski. I dan danas mi je to jedan od najdražih filmova ikada pogledanih. Odavno mi je jedna ruka malo za prebrajanje repriznih gledanja istog, a od prvog susreta sa filmom želim da svoje vrijeme posvetim i književnom obliku djela. A to vrijeme je napokon došlo.

Znate i sami da svi kažu kako je knjiga uvijek bolja od filma. Ali to su zapravo dva potpuno drugačija doživljaja, oba jednako vrijedna pažnje i reprezentuju kvalitete različitih umjetnosti i različitih viđenja jednog djela. A kada je ovo u pitanju – ako vam se svidi jedan oblik, sigurno će i drugi. Tim više što je Dejvid Nikols, autor književnog djela, ujedno i autor scenarija, pa su razlike minimalne, a u filmu prikazano baš sve šta treba da bude prikazano. Samo imajte na umu da ćete, ako prvo pogledate film, tokom čitanja nesvjesno uvijek zamišljati glavne likove u onom fizičkom obliku u kom su prikazani u filmu. Odnosno Ema će uvijek biti zamišljena kao En Hetavej, a Deks Džim Stardžes. Ako mene pitate – njih dvoje su kao glumci briljirali i potpuno se stopili sa fenomenalnim likovima koje glume, tako da mi ni najmanje nije smetalo da baš oni budu i tokom čitanja u mojoj glavi. Iako je ovo zapravo jedina mana kada gledanje filma prethodi čitanju knjige. Nema prostora za imaginaciju. Sve je već stvoreno u glavi.

Priča ispričana u „Jedan dan“ prati, kao što gore već pomenuh, Emu i Deksa, dvoje prijatelja još iz fakultetskih dana dijametralno suprotnih karaktera i ličnosti. Ona zaljubljena u knjige, najbolja u klasi, pomalo feministički nastrojena, oštroumna, potajno romantična i sa pametnim humorom, on frajer, dripac, šmeker, zaljubljen u sebe, iz bogate porodice i pomalo razmažen, naviknut na slavu i popularnost. Ali opet, sve te razlike se u potpunosti gube kada su njih dvoje zajedno. Imaju taj svoj svijet u kom se savršeno slažu. Kao čokolada i višnje, kao riba i vino, kao jagode i šlag. I niko im više nije potreban kada su zajedno.

Prvo zajedničko druženje imali su 15. jula 1988, a autor nam njihovu priču iznosi opisujući dešavanja na taj dan svake naredne godine. Em i Deks žive potpuno različite živote i na potpuno različitim krajevima. Život im donosi svakakve prilike i neprilike. Bore se da opstanu u svom svijetu, ali i u tom zajedničkom, kreiranom od iluzije prijateljstva koju su sami izgradili, potajno i nesvjesno voleći ono drugo više od bilo čega drugog. A kakve će sve situacije život da im donese i šta će sve da se izdešava saznaćete kada pročitate knjigu.

Ovo je sjajna priča o iskrenoj ljubavi, pravom prijateljstvu, potpuno realan prikaz životnih nedaća, pronalaženja i gubljenja, traženja smisla i borbe za uspjehom i životnim definisanjem. Jedno je sigurno – koliko god zvučala klišeistično ova priča je sve samo ne to. A kraj ne biste očekivali ni u ludilu. I da – spremite se za pregršt emocija, ostavljanja bez daha i mnogo mnogo suza.

P.S. Ako želite da dobijete „Jedan dan“ na poklon, zavirite u ovaj Facebook post. Možda ode na vašu adresu, pa ubrzo dobijete priliku da uživate u svakoj stranici ove prekrasne priče.

Do narednog posta,

Vaša L.