Posljednja u ovoj seriji Laguninih izdanja je „Amerikana“ – knjiga koju mi je preporučila prijateljica rekavši da je priča predivna i da je moram pročitati. Pa…zašto da ne? Tim više što je autorica djela Čimamanda Ngozi Adiči, nigerijska književnica i aktivistkinja, češće definisana samo jednom riječju – feministkinja. Vjerujem da je svima poznata kao autorica djela „Pola žutog sunca“ koje je 2013. doživjelo i filmsku adaptaciju, pa sami tim ne treba ni da opisujem veličinu tog djela. Osim toga, njen TED govor pod nazivom „Svi bismo trebali biti feministi“ (u pisanoj formi ovdje) izazvao je veliku pažnju i brojne komentare širom svijeta, što je povećalo broj poštovalaca Adiči.
Priča o kojoj danas pišem – „Amerikana“ – prati život mlade Ifemelu koja je otišla u Ameriku na studije, uspješno pri tome pobjegavši od diktatorskog režima koji je vladao u Nigeriji. Ostavivši iza sebe porodicu, prijatelje i ono najbitnije – momka Obinzea, upala je u kandže svemoćne Amerike i američkog stila života. Pokušavajući da se uklopi, obgrli i shvati količinu slobode koju Amerikanci propagiraju i po kojim principima žive, doživjela je brojne padove i teške trenutke. I, ono najgore, tek tada je shvatila da je crna i šta to znači biti druge rase i imati drugu boju kože. Ipak, u tih 13 godina koliko je provela tamo, uspjela je da se uklopi i prilagodi ali tek toliko da može normalno živjeti, sačuvavši i dalje ono nigerijsko u sebi. Izgradila je karijeru uticajnog blogera, pišući članke o američkim Nigerijcima, Amerikancima, strancima u Americi, međuljudskim odnosim i uopšteno o rasnim problemima u toj velikoj obećanoj zemlji.
Lijepa i samouvjerena (ponekad čak i previše), sa dozom crnog humora, satire i surovosti, kroz djelo iznosi i razmatra brojne teme koje su od velikog značaja, pa se tako čitaoci upoznaju sa političkim stanjem u Nigeriji, položajem žena, stilom afričkog života, tradicijom, kulturnim šokom i nošenjem sa nepripadnošću, pronalaženjem, borbom za opstanak itd. Ali ona glavna nit je ipak ljubavna, jer jedan od najbitnijih razloga, osim osjećanja nepripadnosti naravno, zbog kojeg se Ifemelu vraća iz Amerike u svoju domovinu nakon dugog niza godina je Obinze. Prije tihi i povučeni sin profesorice, pametan i načitan, lijepo odgojen, sada oženjen i sa svojom porodicom, izuzetno uspješan i izgrađen u „novoj demokratskoj Nigeriji“, ali sa jednom malom rupicom na srcu – neprežaljenom ljubavi. Ifemelu je još od studentskih dana zauzela njegovo srce (i obratno) i teško da je bilo šta moglo popuniti tu prazninu kada su sve veze prekinute, bez obzira na niz planova koje su zajedno stvorili. Osim možda nje same. Ali to ćete već sami saznati.
Djelo je lijepo napisano, pitko i poučno. Ispunjeno je mnoštvom različitih likova i karaktera. Usput osvježavajuće s obzirom na to da je mali broj onih sa kojima se susrećem afrički orijentisan. Nudi sasvim oštrouman uvid u američki život, sa dobrom dozom (realno) negativnih komentara i opaski, zbog čega uvidjeh i veliku količinu loših reakcija uglavnom od strane američkih čitaoca – jer sasvim je logično da im se ne sviđa što je njihova zemlja predstavljena u ne baš najsjajnijem svjetlu – a, zamislite, to je velika Amerika! Naposljetku, „Amerikana“ posjeduje intelektualnu oštrinu, posjeduje humor, posjeduje istorijske činjenice i uz sve to lijepu i dirljivu priču kao osnovu. Dakle, sve šta možete poželjeti od jednog književnog djela. Ali, spremite se na 568 stranica, jer ma koliko bila čitljiva i zanimljiva, ja sam osjetila tu dužinu, odnosno obimnost, pa na momente poželjeh i da je sažetija. Možda je do mene, svakako, možda vama ne bude tako osjetna dužina. Ako je pročitate, ili već jeste, voljela bih čuti i vaše mišljenje.
Do naredne priče.
Vaša L.
NAZIV DJELA: Amerikana
AUTOR: Čimamanda Ngozi Adiči
IZDAVAČ: Laguna, Beograd
GODINA IZDANJA: 2014
PRODAJNO MJESTO: Knjižara Kultura / Laguna prodajna mjesta
CIJENA: 25,20 KM / 11,80 € / 1399 RSD
*Ova priča nastala je u saradnji sa izdavačkom kućom Laguna.
Pročitao sam “We should all be feminists”, ali ovu nisam imao priliku da dobijem, mada si me zainteresovala. Ukoliko imaš želju da još dublje uđeš u afričku, a pogotovo nigerijsku književnost preporučio bih ti Krisa Abanija, kod nas je prevedena jedna strašna njegova knjiga koja se zove “Pesma noći”, objavio ju je Delfi. I on je “američko-nigerijski” pisac, kako često krste i nju, a mnogi ga isto tako znaju i po TED govoru, iako je sjajan pisac. https://www.ted.com/talks/chris_abani_on_the_stories_of_africa?language=sr
Imaš ovdje dobru recenziju Muharema Bazdulja, ako te zanima http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=1064394
Boris
Dragi Borise,
hvala mnogo na preporuci. Moram priznati da si i ti mene zainteresovao i da ću prvom prilikom nabaviti nešto njegovo čim se raščisti trenutna to-read lista.
”Amerikanu” definitivno preporučujem, sve što napisah je činjenično stanje. Ali, imaj na umu ono o čemu smo nedavno pričali za obimnost i posvećenost čitanju.
Puno pozdrava,
L.
Pročitala sam Amerikanu prošlog leta. Oduševila me je! To je prva knjiga nekog afričkog pisca koga sam pročitala. Nikako nisam mogla da zamislim život u jednom velikom gradu u Africi, nisam ni upoznata sa političkom situacijom Nigerije niti sa odnosima afrikanaca i afro amerikanaca u svetu. U ovoj knjizi sam saznala sve to i još mnogo više na jedan prijatan, zanimljiv način.
Draga Ana,
Ista situacija i kod mnom. I baš zato su knjige i čitanje sjajni. Toliko toga saznaš i spoznaš i osjetiš šta inače ne bi mogao. A malo je pisaca koji mogu tako vjerodostojno da prenesu utisak. Na sreću, za Adiči imam samo riječi hvale.
Puno pozdrava,
L.
Draga L.
i meni se čini da nam je ukus sličan. Do tebe sam došla preko aplikacije Goodreads gde sam upravo označavala knjigu Grand Central Dušana Miklje kao corrently reading. Eto još jedne zajedničke knjige. O njoj još uvek ne mogu ništa reći jer sam pročitala tek desetak strenica, ali mogu se složiti sa tobom da je jezik nesvakidašnji i prijatan nakon svih onih bestselera koje sam pročitala u skorije vreme. Dušan je ipak profesor, fililog, iskusan pisac a i čovek pun životnog iskustva.
Pozdrav do sledećeg čitanja.
Ana.