468 lajkova
14 komentara
89 šerova
207 čuvanja
246 posjeta profila
7791 doseg
Ove brojke vama vjerovatno ništa ne znače, ali ja kad im dam kontekst i u obzir uzmem sve okolnosti, poput veličine moje Instagram publike, mogu da izvučem samo jedan zaključak: Svi vole StaŠu!
Fotografija koju sam objavila na sebi krije jedan divan odlomak.
Ide ovako:
“Pesnik kaže:
– I ti si nekome more.
Danima mi ta rečenica ne izlazi iz glave. Zamisli. Da si nekome more. I da ti je neko more.
Jasno je kao dan – ljubav neka je takva ili neka je nema.”
Zašto sam se odlučila da ga podijelim i ovdje na samom početku teksta?
Jer će on savršeno da vam pokaže ko je StaŠa i kako ona piše. Sve je tako lijepo i nježno, nepretenciozno i pametno. Način na koji razmišlja je svojstven samo onim ljudima koji znaju da prepoznaju ljepotu oko sebe. A upravo to će vam knjiga i pokazati – kako je život lijep i kako treba da cijenite ono šta ste, što imate i gdje ste, ali i kako da se izborite sa onim što još uvijek ne umijete da cijenite kod sebe.
Inače, obje njene knjige su zbirke istinitih priča, napisane kao svojevrsni dnevnik, numerisane po datumima. StaŠa ih opisuje kao priče o prijateljima, psu i pustolovini – što je potpuno tačno. Samo, ona je zaboravila da doda da su čarobne, da te razvesele toliko da se smješkaš tokom čitanja, ponekad i rastuže – ponajviše kada dođeš do posljednje priče. Mene barem jesu.
Neke su kratke svega nekoliko rečenica, poput ove iznad, ali upravo po tome ćete prepoznati njen rad. Sa malo riječi i kroz “obične životne pustolovine” prenijeće poruku baš kao što bi neko na desetinima stranica. Evo, to i ja sada radim. Pišem gomilu riječi kako bih vam opisala ljepotu njenog stvaralaštva, a sigurno vam je bilo sasvim dovoljno da pročitate onaj odlomak iznad.
Ili evo ovaj:
“Kaže mi drugarica:
– Staša, srela sam TuiTuOsobu. I, da znaš, uopšte ne mogu da je povežem sa tvojom pričom. U priči je tako nekako strava, a uživo mi deluje tako nekako…Obično.
Fora je u tome što dotična osoba jeste obična. Samo što su moje oči umele drugačije da je vide.
Fora je u tome što smo svi obični. A ako imamo sreće, nečije oči umeće drugačije da nas vide.”
Nego, pozabavimo se malo činjenicama. StaŠa je zapravo Staša Vukadinović. Ona mnogo voli to slovo Š takvo kakvo je, veliko i istaknuto, i po tome ćete je prepoznati. Ja bih dodala da i to mnogo govori o tome kakav je lik. Odrasla je u Zrenjaninu, fakultetsko obrazovanje stekla u Novom Sadu, gdje sada i živi. To su za vas naravno sve irelevantne informacije. Ono što je malo bitnije jeste da se Staša baš dugo bavi pisanjem, pa ste njene kratke priče i odlomke mogli sigurno u nekom trenutku vidjeti na Facebook-u.
Do sada je izdala (sebično ću da kažem, jer bih voljela da ima još) samo dvije knjige, obje potpuno samostalno – i tek na tome treba da joj čestitamo! Prva zbirka “Ja sam StaŠa”doživjela je sedam izdanja! A druga, druga je tek stigla. Zove se “Gde je StaŠa” i bez dileme ćete odmah prepoznati da je njenih ruku djelo.
Zaključiću ovaj blog post, jer su moji utisci vrlo jasni, a ne želim da svoje tekstove pretvorim u prepričavanje ili detaljnu analizu svake rečenice.
Ako niste čitali StaŠu, kupite njenu knjigu na www.stasavuk.com i počnite odmah.
Takođe, ako mene pitate, prva je nezaobilazna, a bez druge možda i možete. Ja sam ih čitala jednu za drugom, pa je to uticalo da moj sveukupni dojam bude daleko jači i dominantniji tokom prve koju smatram daleko boljom.
Bravo, StaŠa, i hvala ti!
