Kada bih jednom riječu morala opisati posljednje djelo koje sam pročitala – Grand central Dušana Miklje – to bi bila riječ raskošan. To je roman prepuna znanja, ispunjen mnogobrojnim opisima i detaljisanjima, kompleksnijeg jezika nego biste očekivali, nagomilan dugačkim nabrajanjima i različitim stanjima svijesti. Dušan Miklja je, simbolično dovodeći svog glavnog junaka Uliksa u Njujork, napisao priču o (ponovnom) pronalaženju i gubljenju. Da, dobro ste me čuli. I pronalaženju i gubljenju. Jer takav je i sam Njujork – grad u koji ljudi odlaze da se pronađu. Ili izgube. Grad koji te ubaci u mašinu i učini svaku sekundu tvog života tako dinamičnom da boravak bilo gdje drugdje izaziva osjećaj učmalosti, nepripadnosti i beživotnosti.
Njujork ti ne da ni najmanje vremena da se pribereš. Niti, još manje, da se opustiš. Jedino što ti preostaje jeste da se nekako održavaš na leđima tigra. Da ga čvrsto obgrliš oko vrata dok te, u pomamnom trku, ne bi zbacio.
Oslikavajući portret lika čija je duša ekvivalentna onom koju ima Njujork (i to dovodivši njega u isti u poznijim godina), prepričavajući situacije u koje je on ulazio sa izuzetnom nepromišljenošću i osjećajem kao da sutra ne postoji, te iznoseći opažanja koja je imao i monologe koje je držao, na najupečatljiviji mogući način prenio je sliku ovog divljeg grada. Na momente dinamično, na momente statično i izuzetno opisno-orijentisano, Grand central uistinu prenosi njujorški doživljaj u glave čitaoca. Do najsitnijih detalja.
Njujork nikako nije pristajao predstavi pastoralne ili makar samo prirodne nevinosti i jednostavnosti. Pre se mogao zamisliti kao otelotvorenje arhetipske predstave o orijaškom, proždrljivom čudovištu koje, poput kita koji se hrani planktonima, proždire isto tako sićušne ljudske čestice.
Kroz upoznavanje ove američke metropole, najvećeg sna mnogih ljudi u svijetu, i kroz proživljavanje neobuzdanog ali na momente (podsvjesno) pesimističnog stanja u kom se nalazi Uliks, tokom čitanja oplemenićete ne samo svoj rječnik već i poznavanje umjetnosti. Muzika, film, književnost, slikarstvo…i tako u nedogled. Uliks je zaljubljenik, poštovalac i poznavalac umjetnosti. I to jedan od onih nezasitih koje istinski zabrinjava i straši činjenica da je toliko toga u svijetu šta neće vidjeti, osjetiti, okusiti i proživjeti u toku svog kratkog života.
Što se njega tiče Njujork je bio najveće pozorište pod otvorenim nebom na svetu.
Zvanični razlog dolaska Uliksa u „Veliku jabuku“ je snimanje filma prema njegovom scenariju. Ali onaj stvarni, kojeg je samo Uliks zaista svjestan, jeste želja da još jednom, po posljednji put, otputuje na mjesto koje će mu omogućiti da se zaustavi i sagleda svoj cjelokupni dosadašnji put. Provođenjem vremena u njemu, on iznova želi da u što kraćem periodu osjeti sve šta je do sada osjeti i prošao. Da zgusne cijeli svoj neukrotivi život u nekoliko dana. A Njujork je upravo mjesto koje mu to omogućava. On je žiža svega. On je pokretač. On stvara simfoniju života, rađa sinesteziju.
Pomislio je, sa jedva prikrivenom zavišću, kako je Njujork džinovska kopir-mašina koja je u stanju da za sve ponudi zamenu, u jednom ili više primeraka, čak i za uzorke prirode.
I sam Uliks ističe da „živeti u njemu (op. Njujorku) je isto što i jahati na tigru. Ne smete sebi dopustiti ni najmanju opuštenost.“ A on je došao sa suprotnim ciljem. Da se prepusti.
Do naredne priče,
Vaša L.
NAZIV DJELA: Grand Central
AUTOR: Dušan Miklja
IZDAVAČ: Laguna, Beograd
GODINA IZDANJA: 2015
PRODAJNO MJESTO: Knjižara Kultura / Laguna prodajna mjesta
CIJENA: 10,60 KM / 5,00 € / 599 RSD
* Ovaj post rađen je u saradnji sa izdavačkom kućom Laguna.
