Kraljevska serija. U svakom pogledu.

U posljednje vrijeme mnogo više gledam serije nego filmove.

Doduše, ako ćemo iskreno, nemam vremena ni za jedno, tako da rijetke trenutke kada imam priliku da nešto pogledam (recimo, kada sam bolesna), dobro važem šta će to biti.

Ne valja gubiti vrijeme na loše stvari, zar ne?

Tako sam jedan od prethodnih vikenda odlučila da pogledam Netflix-ovu seriju The Crown, i to na preporuku moje drage Branislave koju znate sa bloga Brana's Divine World. Njeno “ovo je savršena serija za tebe, samo pogledaj” bilo mi je sasvim dovoljno za donošenje odluke šta gledati tog vikenda.

Da stvar bude još bolja, nakon prve odgledane epizode bilo mi je jasno zašto je to rekla.

Riječ je o seriji koja objedinjuje istoriju, politiku, englesku kraljevsku porodicu, život u Londonu tih famoznih 50-ih godina, ali u sve te fakte uključuju i razne slojeve emocija i stanja, situacija u kojima se čovjek (za kojeg očekujete da mu je život med i mlijeko) pronađe i kako se sa njima nosi.

(za one koji me ne prate na Tviteru, prije 5 godina kada sam napravila nalog u opis sam stavila “u prošlom životu bila sam britanska aristokratkinja”. Vjerujem da to objašnjava moju naklonjenost ovom serijalu.)

Pročitah negdje u nekoj recenziji kako serija ipak nije opravdala očekivanja, jer se zvanično bavi životom kraljice Elizabete II, a u dosta momenata je ona van fokusa. Sa tim, naravno, uopšte nisam saglasna. Čak bih izdvojila kao ljepotu ove serije to što iz različitih uglova imate pogled na Krunu, teškoću samog zadatka i podijeljenost emocija.

Biti kraljica Elizabeta II, pored sveg tog sjaja, časti i uzvišenosti, nije nimalo lagan zadatak. Izgubiš sebe, a postaneš nosilac svega u jednoj tako velikoj i moćnoj zemlji. Lilibet, ona djevojka kojoj je potpuno neočekivano kruna sletila na glavu, izgubila se, stopila i sjedinila sa svojom pozicijom, koja je kroz život donijela mnogo izazova.

Naravno, nije sve šta ćete saznati gledajući 10 epizoda prve sezone Krune samo o Elizabeti. Dosta pažnje je posvećeno Vinstonu Čerčilu, odnosu vlade i Krune, funkcionisanju samog Ujedinjenog Kraljevstva, tom dobu i tadašnjoj tradiciji, shvatanjima i stilu života, a obuhvaćeni su i neki baš veliki istorijski momenti poput tzv. “The Great Smog” ili “The Big Smoke” koji je London zadesio 1952. i odnio 12 000 života.

Samu seriju karakterišu mutirane i pomalo pesimistične boje, kojima je postignut taj osjećaj starine i prošlosti. Kostimografija je apsolutno savršena, i to niko ne može da ospori. Make-up i kosu je radila ni manje ni više nego Ivana Primorac, djevojka iz Hrvatske koja je postala jedna od najtraženijih vizažistica u Holivudu – a sigurno da za nju niste čuli, iako je radila na brojnim velikim filmovima poput The Imitation Grame, The Lord of the Rings, Atonement, Sweeney Todd itd.

I za kraj ostavljam meni najdraže – muziku. Gledala sam tu uvodnu špicu za seriju svaki put. Gledala jer je savršeno lijepa i muzički perfektna. I sve vrijeme mi je slušanje budilo neko sjećanje i neku povezanost – dok nisam shvatila da je za temu serije bio zadužen meni najdraži filmski kompozitor Hans Zimmer.

I eto, kada uzmem u obzir sve ove elemente koje objedinjuje maestralna gluma Claire Foy (kraljica Elizabeta II) i Johna Lithgowa (Vinston Čerčil) i krajnje lijepa i postepena razrada likova, svih osim kraljičine sestre princeze Margaret (to moram priznati), ne mogu ništa drugo da vam kažem nego – pogledajte ovu seriju.

Poučna je. Zanimljiva. Dinamična. Emotivna. I lijepa.

Stvarno jeste.

Do naredne priče,

vaša L.

---

ORIGINALNI NAZIV SERIJE: The Crown

ŽANR: drama, istorija

SCENARIO: Peter Morgan

GLAVNE ULOGE: Claire Foy, Matt Smith, Vanessa Kirby, John Lithgow

MUZIKA: Hans Zimmer i Rupert Gregson-Williams

SEZONA: 1

BROJ EPIZODA: 10

TRAJANJE: 52 min/epizoda

GODINA IZDANJA: novembar 2016

BUDŽET: 156 miliona dolara

---