Priča o djevojci koja uči živjeti od momka koji želi umrijeti.
To je sve što sam znala.
I to je sve šta mi je bilo potrebno da poželim utonuti u nizove riječi koje je vješto iskrojila Dženifer Niven i pretočila u roman „Sva radosna mjesta“.
Vajolet i Finč dvoje je 17-godišnjaka sa solidnim životima i mogućnostima. I dvoje srednjoškolaca koje je spojio naizgled nevjerovatan i isti poriv – želja za samoubistvom, za skakanjem sa školskog zvonika.
Jedno su drugo spasili tog dana, a taj događaj ih je povezao i više nego što su mogli pretpostaviti. Uslijedili su dani lutanja po prostranstvima Indiane, ali i po emocijama, mislima, životnim lekcijama i izazovima. Jedno su drugo upotpunjavali, usrećivali i učili da žive. Zajedno su stvorili čitav jedan univerzum u kom su mogli biti baš ono šta jesu, bez imalo straha i sa potpunim prepuštanjem i uživanjem.
Koliko god morbidna i destruktivna priča bila, pa čak i na momente nerealna, ona u sebi krije mnogobrojne slojeve izuzetnog značaja koje su uticale na Dženifer da započne ovakvu tinejdžersku priču nakon 7 ozbiljnih djela. Činjenica je da svakih 40 sekundi neko izvrši samoubistvo u svijetu. Dobar dio njih počinjen je od strane tinejdžera. A kompleksnost stanja, emocija i bolesti koje se kriju iza želje za oduzimanjem sopstvenog života mnogo su veće i prisutnije nego što smo toga svjesni.
Nepripadanje.
Strah.
Depresija.
Nestabilnost.
Poremećaji.
Teški životni uslovi.
Prošlost.
Sve to možda proganja i prvu osobu do vas a da toga niste ni svjesni jer je sakriveno duboko u njoj i tek povremeno izađe na vidjelo.
Dženifer je, ponukana ličnim iskustvom u ovom domenu, glasno i jasno stavila do znanja da niko nije sam, da niko nije sam krvi zbog tog stanja u kom se nalazi, da treba i može da priča bez straha od osude, etikete ili nečega trećeg, i da uvijek ali uvijek postoji pomoć. Napisala je tešku i emotivnu priču sa snažnom porukom i uz prikaz dvije strane medalje, takvu koja će mnogima dati uvid u stanje svijesti osobe sklone samoubistvu, ali i osobe koja je „preživjela samoubistvo“.
Čitanje „Svih radosnih mjesta“ se u mom slučaju prilično razvuklo. Počela sam, sva euforična i srećna jer sam je napokon nabavila, ali iz stranice u stranicu mi je bilo nejasnije šta je to toliko dobro u ovoj priču. Gdje god sam se okrenula, koji god Instagram, Twitter ili Facebook post vidjela – svuda su fotografije i pohvale na račun ove knjige. Na GoodReads-u još gore, tim više jer je i autorka prisutna na toj mreži pa sam mogla pročitati i neke njene komentare. A rejting – 4,20 – dakle veoma, veoma visok.
Međutim, ta konfuzija, nejasnost i neuvjerljivost je sve više blijedila kako sam čitala dalje. Što sam više upoznavala lik Finča, što sam više saznavala njegovu prošlost, sredinu u kojoj je odrastao i stanja uma, to mi je percepcija bila jasnija, razumijevanje potpunije, a razočaranje okolinom i ponašanjem iste sve veće.
Pročitah juče i posljednju stranicu.
Otplakah posljednjih 50.
Savladah suze napokon.
I shvatih da će ova knjiga ipak pomoći velikom broju tinejdžera.
Shvatih da, ma koliko je neki svrstali u kategoriju onih klišeističnih koje tužnim pričama privlače mlađu populaciju (poput „Krive su zvezde“), predstavlja fantastičan način autorke da skrene pažnju na sve učestaliji i veći problem u društvu.
Sasvim je sigurno da će njene riječi nekome značiti, ali i da će naučiti onaj drugi dio publike da prihvati raznolikosti i čudnosti i da ih ne osuđuje. Moje ja je drugačije od tvog ja. Moj doživljaj svijeta je drugačiji od tvog doživljaja svijeta. Prihvati ga. Ne vrijeđaj ga. Ne osuđuj. I pomozi.
Nisi sam.
Nisi kriv.
Ima pomoći.
P.S. Hvala izdavačkoj kući Profil iz Zagreba što je objavila ovo djelo. Dugo sam ga tražila i bila u nedoumici da naručim sa BookDepository na engleskom jeziku. A onda ga ugledah na Instagram profilu ove izdavačke kuće, privlačeći pažnju ne samo naslovom već i predivnim kaverom (možda i jednim od najljepših u mojoj biblioteci), a sve propraćeno fenomenalnim kvalitetom izrade (vidjećete ako je nabavite, rade odličan posao). Da, i to je bitno kod knjiga, pa sigurno ne biste da se ista raspadne nakon jednog ili dva čitanja?
Do naredne priče,
L.
Draga Ljiljana, pade mi kamen sa srca kada sam prčitala da ti se ova knjiga, zapravo, nije baš toliko dopala. (Ne znam zašto sam se toliko identifikovala sa tobom? Valjda zbog tolikog spiska knjiga koje smo obe pročitale.) I ja sam imala potpuno istu dilemu: da li je do mene ili do celog sveta na instagram-u i goodreads-u? Cela ova priča i meni je pomalo nestvarna. Najnestvarnija mi je činjenica da Finčova majka ništa ne primećuje.
Knjiga je laka za čitanje i nije loša kao neko letnje štivo, mada je tema morbidna. Koliko vidim, ni sama ne umem da je kategorizujem 🙂
Imam jedan predlog za tebe, ako si zainteresovana: Kruženje oko sunca, Pole meklejn, a zatim i Moja Afrika, Karen Blixen. Ja sam uživala.
Pozdrav, Ana
Draga Ana,
Može biti da je to. I to je super! A znamo da se po knjigama mnogo šta može izmjeriti i pretpostaviti. 🙂
Što se tiče “Svih radosnih mjesta”, da, istina, ali iako priča nosi te neke nerealne segmente (barem iz naše perspektive), opet je važna i ostaviće utisak koji treba na sve one kojima je upućena. Svi klinci koji je budu pročitali sigurno neće razmatrati te momente, a u globalu će ostaviti jak pečat na njih. Usput – jedno opažanje – često sam i sama govorila kako je nešto nerealno, ali sam na nedavnom primjeru uvidjela da je meni nerealno jer se sa tim nisam susrela, a da je zapravo itekako realno. Koliko samo grozota ljudi rade i za šta su sposobni, zašto onda jedna majka koju je razvod pogodio i koja je prošla nasilje u porodici, koja se polako odaje alkoholu i tone u depresiju ne može zanemariti djecu. Svakako, to mi se nije dopalo, ali moguće je. Isto kao i sva stanja koja je prošao Finč – a ponašanje majke je uticalo na njega, itekako. Od ranih dana.
Preporukice su zapisane i uvijek su dobrodošle! Kada raščistim ove koje su mi trenutno pored kreveta, nabaviću i posvetiti se njima. Hvala!
Puno pozdrava!
L.
Bolje se upoznaju dok obilaze znamenita mjesta u Indiani zbog projekta iz geografije i otkrivaju svoja radosna mjesta. Finch pomaže Violet svladati strahove, a ona njemu ulijeva samopouzdanje da ga netko voli takvog kakav je – duhovitog, neustrašivog i pomalo cudnog. No Violetin se svijet sve više širi, a Finchev se pocinje smanjivati.