Hoseinijev surovi i čudesni avganistanski svijet

Dosta godina ranije, kada su tek objavljene prve dvije knjige Haleda Hoseinija, prijateljica iz razreda (jer tada sam još bila u srednjoj školi) je iste nosila u školu i na odmorima čitala glavu po glavi, hvaleći bez prestanka njega kao autora i priče koje je iznio u svoja dva djela. Moj skepticizam prema nečemu što je tada (a i sada) bilo klasifikovano kao bestseler i dizano u nebesa na sve strane učinio je da tek godinama kasnije uzmem u ruke njegovo djelo i posvetim se spoznaji tog čudesnog i surovog avganistanskog svijeta o kojem piše. Morate me razumjeti. Bila sam stereotipni Gimnazijalac koji čita i hvali samo klasike, a sve ostalo smatra manje kvalitetnim. I, odmah da vam kažem, to mi je bila najveća pogreška ikad, jer otvaranje vrata nekim novijim djelima omogućilo mi je čitalačko iskustvo mnogo većih i značajnijih razmjera. A uz to, masovnost u prodaji i promociji nekog djela nikako ne znači lošiji kvalitet – i u takvima se nalaze neki veliki dragulji.

Sada napokon u svojim rukama imam sva tri do sada objavljena djela. Sva tri pročitana od prve do posljednje stranice, preplakana i upijena do posljednje riječi. Da mi je neko rekao da uz neku knjigu/e mogu ovoliko plakati (dobro, nije da mi je prvi put), ne bih mu vjerovala. Prva na red došla je Hiljadu čudesnih sunaca. Ne znam zašto sam počela od sredine, odnosno druge objavljene knjige, ali jesam. Počela sam je čitati ne bih li prekratila vrijeme čekanja da mašina završi sa pranjem veša, a onda je prošlo nekoliko sati da veš štrika i sunca uopšte vidio nije. Sjedila sam, čitala, plakala, odlazila u toalet da se umijem, pa svježa nastavljala dalje nadajući se da je taj teški dio prošao, a onda opet plakala. I tako u krug do samog kraja. Jer Hoseinijeva djela su baš takva. Rastave te od emocija i surovosti života. Stave te u vrijeme i mjesto u koje se nikada ne biste stavili inače, i to na takav način da ne možete ostati imuni na sva dešavanja.

Potresne priče likova čiji su životi isprepleteni na razne načine i jasna slika izranjavanog Avganistana koji je ljudima uglavnom donosio manje lijepe stvari dvije su glavne crte Hoseinijevih djela. I ne čudi, s obzirom na to da je Haled upravo rođen u Kabulu i dio djetinjstva proveo tamo, pa iako rođen „pod srećnom zvijezdom u porodici diplomate, stanje u njegovoj domovini nije mogao ne osjetiti. Sve te priče, iako zavijene plaštom tuge, pokornosti, težine i gorčine, u sebi nose neponovljive životne pouke, fantastične primjere ljudskosti, istinske ljubavi i dubokog prijateljstva. Ne postoji ni najmanja šansa da ostanete ravnodušni na sudbinu Marijam i Lejle, glavnih junakinja Hiljadu čudesnih sunaca, na bolno i mučno djetinjstvo Amira iz Lovca na zmajeve“, ili na Abdulaha i Pari, brata i sestre iz djela „A planine odjeknuše čija vjera i ljubav je bila isuviše jaka za sve prepreke i rastanak koji im je život priredio.

U nekoliko navrata sam sa prijateljima sumirala utiske o ovim djelima i svi smo zaključili isto. Kada pročitate jedno, odmah ćete posegnuti za ostalim njegovim djelima. Jer baš takvo je pisanje Hoseinija. Opčini vas. Ipak, ona koju prvu pročitate ostaće vam zauvijek najbolja i najdraža. Logika iza toga je sasvim jasna – knjige su stilski slične, opisuju isto mjesto, manje-više isti period, sa istom mješavinom sreće i tuge, ljutnje i saosjećanja, boli i stanja otupljenosti, poučnosti i ljudskosti. Razlika leži u likovima i njihovom životnom putu. Samim tim je neminovno da je prvi susret sa Hoseinijem onaj koji se pamti zauvijek. Ako mene pitate, rekla bih vam da trkom nabavite Hiljadu čudesnih sunaca jer će vas ostaviti bez teksta i rastavljenu na sto djelića. Ona mi je ujedno i najdraža knjiga pročitana u posljednjih nekoliko godina. Sa druge strane, velika većina će reći da ipak uzmete Lovca na zmajeve, jer su svi počeli sa njom, jer je prvo njegovo djelo i jer je pričana iz muške perspektive, što, priznaćete, predstavlja dozu neobičnosti i novog doživljaja. Svakako „A planine odjeknuše“ ostavite za posljednju, jer je na mnoge ostavila mnogo slabiji utisak u odnosu na prva dva djela. Ostala je u sjeni.

Nijansiranje likova i emocija, opisivanje stravičnih situacija, pokazivanje kako težak život može da bude i pričanje priča od kojih zastaje dah samo su neki od Hoseinijevih talenata. Sve su to snažne, intimne priče. Potpuno iskrene i vjerodostojne. Bez pretjerivanja i šminkanja. Samo čisti surovi život. Nećete ostati ravnodušni. Pročitajte. Počnite sada i nećete je ispustiti iz ruku dok ne pročitate sve i jednu pažljivo ispisanu riječ.

P.S. Ukoliko želite da dobijete knjigu „Lovac na zmajeve“ na poklon – kliknite ovdje

Do naredne priče,

vaša L.


„For you, a thousand times over.“


NAZIV DJELA: Lovac na zmajeve

AUTOR: Haled Hoseini

IZDAVAČ: Laguna, Beograd

GODINA IZDANJA: 2009

PRODAJNO MJESTO: Knjižara Kultura / Laguna prodajna mjesta

CIJENA: 12,30 KM / 5,70 € / 649 RSD


NAZIV DJELA: Hiljadu čudesnih sunaca

AUTOR: Haled Hoseini

IZDAVAČ: Laguna, Beograd

GODINA IZDANJA: 2012

PRODAJNO MJESTO: Knjižara Kultura / Laguna prodajna mjesta

CIJENA: 13,60 KM / 6,30 € / 699 RSD


NAZIV DJELA: A planine odjeknuše

AUTOR: Haled Hoseini

IZDAVAČ: Laguna, Beograd

GODINA IZDANJA: 2013

PRODAJNO MJESTO: Knjižara Kultura / Laguna prodajna mjesta

CIJENA: 16,50 KM / 7,70 € / 899 RSD


Laguna

*Ovaj post nastao je u saradnji sa izdavačkom kućom Laguna.

2 komentara
  • Ivana
    June 22, 2016

    Uh, moj omiljeni pisac 🙂
    Prva pročitana knjiga bila je Hiljadu čudesnih sunaca. Počela sa čitanjem oko pola 12 uveče, sa idejom da posle pola sata zaspim. Oko pola 7 ujutru podbula od plakanja zatvaram knjigu i buljim u plafon naredna dva sata. Oduvala me.
    Slično se dogodilo sa Lovcem na zmajeve. Mada moram da priznam da mi je Lovac malčice omiljeniji u odnosu na prvu, možda baš zato što je pisan iz muške perspektive pa mi je sve bilo zanimljivije.
    Treća knjiga mi je bila, teškom mukom priznajem, razočaravajuća. Da li zato što sam je čekala godinu dana, da li zbog toga što nas je Hoseini ‘navikao’ na čistu emociju i tešku pisanu reč.. Ne znam. Ne kažem da je loša, samo je u odnosu na prve dve slabija, a vidim da nisam jedina koja tako misli.

    P.S. Upravo sam otkrila tvoj blog i računaj da imaš još jednog vernog čitaoca. :*
    Pozdrav,
    Ivana

    • Lovily
      June 22, 2016

      Draga Ivana,

      neizmjerno mi je drago što čujem da ti se blog dopada i što ćemo se od sada redovno družiti. Nadam se da ću opravdati tvoje povjerenje. 🙂

      Što se tiče Hoseinija, sve to tako isto, kao što i napisah, s tim da su meni Sunašca i dalje najdraža. Dobro se sjećam koliko me glava boljela od plakanja i kako sam je pročitala bukvalno u dahu. Pola dana protraćila i ne žalim ni sekunde.

      P.S. Budi slobodna da komentarišeš kad god ti se nešto dopadne ili ne dopadne. Feedback uvijek dobro dođe! 🙂

      Puno pozdrava,
      L.

Napiši komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *