Kako postavljati ciljeve za novu godinu: praktični savjeti za uspješnu godinu

Nova godina često se doživljava kao veliki rez: sjednemo jedno veče, pravimo moodboard, pišemo ciljeve i zamišljamo kako će se sve promijeniti od 1. januara. Ali istina je  da promjena ne nastaje u jednom danu.

Kod mene je proces mnogo sporiji, nježniji i realniji. Ciljeve pišem kroz život, kroz navike, kroz male odluke. I najviše kroz ono što primjećujem o sebi.

Zato sam htjela ovaj tekst posvetiti baš tome – kako postaviti ciljeve za godinu pred nama i zašto vjerujem da nam male, realne i dobro promišljene odluke donose mnogo više od spektakularnih planova.

Ciljevi treba da budu dokument kojem se vraćamo, a ne papir zaključan do sljedećeg januara

Ciljeve je najbolje zapisati na jedno mjesto: planer ili svesku koju je lako pronaći i pregledati. Takva lista ne bi trebalo da bude simbolični ritual, nego alat kojem se povremeno vraćamo.

Korisno je pogledati je barem jednom mjesečno, ne da bismo sebe kritikovali zbog onoga što nismo uradili, nego da bismo:

• osvijestili šta je već urađeno
• vidjeli šta je započeto
• podsjetili se na ono što je ostalo po strani

Ciljevi tada postaju dio svakodnevnih odluka, a ne samo godišnji podsjetnik.

Mikrociljevi su bolji od velikih, apstraktnih želja

Veliki ciljevi poput “više čitati”, “bolje se hraniti” ili “biti organizovaniji” zvuče ozbiljno, ali su preširoki da bi bili primjenjivi. Mnogo je korisnije razložiti ih na male, konkretne i mjerljive korake.

Primjeri dobrih mikrociljeva mogu biti:

• ograničiti broj impulsivnih kupovina tokom godine
• čitati barem jednu stranicu dnevno
• uvesti jednu novu offline aktivnost u sedmici
• svaki petak provesti sa prijateljima

Takvi ciljevi imaju jasnu mjeru i jasnu namjeru. Umjesto ideje o “velikoj promjeni”, grade se male navike koje se uklapaju u realan život.

Ciljevi ne treba da se pišu u jednoj večeri

Umjesto da se sve zapisuje odjednom, korisno je ciljeve formirati kroz duži vremenski period, recimo tokom cijelog decembra.

Kroz svakodnevni život lakše primijetimo:

• šta nam je prijalo tokom godine
• šta je trošilo energiju
• šta želimo češće, a čega želimo manje
• koje navike vrijedi mijenjati ili uvoditi

Takvi ciljevi nastaju iz iskustva, a ne iz pritiska. Oni su mirniji, realniji i mnogo su veće šanse da opstanu.

Ciljevi ne treba da budu samo ambicija, nego i briga o zdravlju, energiji i finansijama

Dobro je da lista ciljeva ne sadrži samo želje i aspiracije, nego i konkretne obaveze prema sebi. Tu se mogu naći:

• zdravstveni pregledi
• rutine odmora
• finansijski pregledi i korekcije navika trošenja

Mnogi ciljevi propadaju ne zato što su loši, nego zato što nisu usklađeni s realnošću vremena, novca, energije i obaveza. Pregled finansija, rasporeda i kapaciteta pomaže da ciljevi budu održivi, a ne samo inspirativni.

Umjesto radikalnih rezova postavi pitanje: šta želim da bude dio mog života?

Korisno je razmišljati o ciljevima ne kao o rezovima, nego kao o izborima koji postepeno oblikuju svakodnevicu.

Pitanja koja mogu pomoći:

• čega želim više u svom životu?
• čega želim manje?
• koje aktivnosti želim njegovati kao ritual?
• šta mi donosi mir, bliskost, radoznalost ili osjećaj smisla?

Ciljevi treba da budu realni, prilagodljivi i živi

Najkorisnije je posmatrati ciljeve kao okvir, ne kao strogu obavezu. Dobra praksa je:

• dopunjavati ih tokom godine
• mijenjati ih kada se promijene okolnosti
• priznati napredak i kada je mali
• dozvoliti sebi da prioriteti evoluiraju

Napredak ne izgleda uvijek spektakularno.

Često je tih, postepen i vidljiv tek kada se osvrnemo unazad.

Zato je vrijednije imati mnogo malih, realnih ciljeva nego nekoliko velikih koji ostaju samo na papiru.