Ona, njen vokal i harizma

Ljudi moji, kako ova žena pjeva.

Kakvu energiju ima.

Kakvu emociju prenosi.

Kakve muzičke ljepote stvara.

Pričam, naravno, o Emeli Sandé, ali to ste već shvatili, sigurna sam.

Ova škotska muzičarka, pjevačica i tekstopisac, koja se kreće u R&B vodama, sa primjesama soula i gospela – jer njen soprano vokal je toliko dobar, slavu je stekla 2011. godine sa hitom „Heaven“, a iste godine izašao je i meni jedan od najdražih albuma „Our Version of Events“. Ipak, sva ta popularnost i dalje nije na nivou koji ona zaslužuje.

Njen uzor je Nina Simon, što se dosta primijeti u stilu, ali i Alicia Keys koja je donekle bila presudna u stvaralaštvu Emeli. Upravo zbog toga je kombinacija kojoj se Emeli često okreće ona jednostavna, sačinjena od klavirskih nota i njenog maestralnog vokal. Sudeći prema tome, nemoguće je da njene pjesme ne ostanu hitovi koji će se slušati sa impresioniranošću u svakom trenutku i svačijim ušima. Baš kao i oni Nine Simon.

Ako me pratite na Facebook stranici i čitate na Lola magazinu do sada ste vidjeli kako danima dosađujem sa njenim novim pjesmama.

Ali nije ova ljubav i opsesija iznenadna.

Nikako.

Album sam slušala od kada je izašao, a ovaj trenutni nivo ljubavi nastao je prije skoro 4 godine kada sam sjedila i bez daha odgledala sat i četrdeset minuta njenog koncerta u Royal Albert Hall-u. Slučajno naišla na YouTube preporukama jedne večeri tokom spremanja ispita, kliknula iz želje da me neki ritam održi budnom (ipak su bili u pitanju sitni sati, studenti će shvatiti) i onda ostala zatečena svime šta sam čula i vidjela. Toliko da sam ne jednom već tri puta zaredom pogledala kompletan koncert.

Bez zeze.

Šta je tu tako posebno, pitate se?

Svašta.

Njena energija, njena ličnost koja zrači, njen vokal koji ruši plafone, njene pjesme koje su predivne, njen stav i izgled, njena komunikacija sa publikom i sav taj predivni ambijent. Od pjesama koje prati samo klavir, na koje sam uvijek padala, do pjesama koje uključuju takvu brzinu i kompleksnost da vas ponesu u potpuno drugi svijet.

Tokom cijelog tog koncerta krećete se putem koji vas malo emotivno zanosi, ponekad uzdiže moćnošću i energijom, a sve vrijeme drži zapanjenim. Ako se samo malo posvetite gledanju nastupa, samo toliko da minut-dva gledate i slušate potpuno posvećeni, vidjećete lakoću sa kojom pjeva nevjerovatne tonove, vidjećete scenu prepunu muzičara koji zrače srećom što su baš tu, što sviraju baš to, i vidjećete publiku kojoj se oči cakle od radosti i tuge, uzbuđenja i mira, zadivljenosti i zaprepaštenosti.

Nije šala. Mene je hvatala jeza svakih nekoliko sekundi. Što od nje na sceni, što od ljudi i iznenađenja koja je spremila. I evo sada, nakon 5 godina, dočekah njen novi album. Album na kojem je radila godinama, jer to je žena koja ostavi dušu u svakoj pjesmi koju napiše i snimi.

I zato nemojte propustiti priliku da ostanete zadivljeni.

Materijal vam ostavljam na dnu.

Spremite se.