Ok, vrijeme je za novu plejlistu – koja će biti potpuni žanrovski haos.
Ako ste barem malo kao ja, onda vam to neće smetati.
Počinjem sa onim što svi znate…
1. Måneskin – ZITTI E BUONI
Ovo nisam očekivala od sebe. Evroviziju nisam gledala. Na Tviteru su me smorili komentari za Damiana. A onda sam jedno veče, u ludilu nesanice, otvorila YouTube i ukucala Maneskin, da vidim što se toliko priča o njima. Ljudi! Kako oni dobro sviraju!
2. NTO – Invisible
Postoje tri verzije ove stvari i ne znam koja je bolja. Potpuno su drugačije, tako da svaka odgovara nekom raspoloženju. Ovo je originalna, a na raspolaganju su još piano verzija i Kalkbrennerov miks.
3. Lovage, Natahaniel Maerriweather – Sex (I'm A) – Instrumental
Nemam pojma gdje sam ovo čula, znam samo da može da se sluša cijeli dan na repeat. Provjerila sam lično.
4. Cinematic Orchestra – The Man With The Movie Camera
Koliko je ovo sjajno!
(otvara se u novom tabu)
5. Billie Eilish – when the party's over
Ko ne voli malo Billie, realno? Ja obožavam njenu melanholiju.
6. Leon Bridges – Motorbike
Ovaj čovjek me oduševi sa svim što izbaci. Jedno vrijeme sam opsesivno slušala River, dugo je voljena i Beyond, Coming Home da ne spominjem. Niz je toliko dugačak da će uskoro da se nađe na listi mojih omiljenih muzičara.
Umalo da zaboravim i Texas Sun. Ok, Leone, pobijedio si!
7. Nelly Furtado – All Good Things Come to an End
Sjećam se kao juče da sam puštala CD sa ovom pjesmom. Čula sam je negdje i vratila se u istoriju, bukvalno, pa zašto da to ne podijelim i sa vama.
8. Lous and The Yakuza: Tiny Desk (Home) Concert
Naslušala sam je se kao ničega u posljednja dva mjeseca. Prva stvar je fantastična!
9. London Grammar – All My Love
Završiću sa najmagičnijom od svih. I najmelanholičnijom, kako doliči London Grammar-u. Izvolite jedno savršenstavo.
