Obrni, okreni – kako god postaviš i poredaš stvari svi dobri muzičari potiču iz Velike Britanije. Ne, ne kažem da nema dobrih muzičara kod nas, u dugim zemljama i na drugim kontinentima, već samo da toliko dobrih i kvalitetnih izvođača, bendova i albuma ima engleske korijene, da skoro imaju monopol na tržištu muzike. Jedan u nizu dokaza je i Damon Albarn, 47-godišnji pjevač, kompozitor, tekstopisac, producent i multi-instrumentalista iz Londona. Iako je na sceni već dugi niz godina, konkretno od ‘88, nedovoljno pažnje je posvećeno istom. Barem kod nas. Kao dokaz tome prilažem činjenicu sa kojom vjerovatno niste upoznati – Damon Albarn je glavni odgovorni za nastanak Gorillaz-a, najpoznatijeg virtuelnog benda na svijetu, i jedini muzički kontributor djelima pomenutog benda.
Ovaj čovjek je zbir nevjerovatnosti. Muzičkih, umjetničkih, kreativnih, stvaralačkih, svakakvih. Jedan je od onih muzičara koje ne možete odrediti i staviti u bilo kakve okvire, od onih koje svaka individua doživi na svoj način. Njegov opus je ogroman i veličanstven, nastao kako kroz Gorillaz, tako i kroz bend Blur, čiji je frontmen, a od 2003. godine brojnim kolaboracijama koje su sastavni dio njegove muzičke zbirke dodao je i solo rad. Kompleksnost pjesama, isprepletenost mnoštva instrumenata, smirenost i mističnost njegovog glasa samo su neka od obilježja prvog solo albuma koji nosi naziv „Everyday Robots“. Da li ga je moguće odrediti žanrovski? Naravno da ne, baš kao ni njegov prethodni rad. To je jedna vješta kombinacija potpuno različitih zvukova i stilova, koji u finalu zvuče kao da su od samog početka trebali biti jedinstveni. Kada bih vam morala njegovu muziku slikovito opisati, bila bi dovoljna jedna riječ – pačvork. Muzički pačvork.
Kako sam Damon ističe, ovaj album je intimniji od svih dosadašnjih radova, toliko da je pomalo kontradiktoran njegovoj ličnosti koja teži tome da svoju privatnost drži daleko od očiju javnosti, a mogućnost zbližavanja sa svakim svodi na minimum. Kroz kompletan album, koji sadrži sveukupno 12 pjesama (+2 na iTunes-ovom specijalnom izdanju), protežu se pjesme u kojima na jedan indiskretan način priča o stvarima koje je proživio od djetinjstva do danas. Takve su „Hollow Ponds“, „You and Me“ i „The Selfish Giant“. Zanemarujući ovaj manji i teško primjetan uvid u privatnost, glavna misao vodilja u pjesmama sa „Everyday Robots“ albuma je odnos prirode i tehnologije, nastala dihotomija, dramatične promjene, izgubljenost ljudi u svijetu brojnih dostignuća i slični problemi današnjice. Samim tim, slušanje pjesama vam neće omogućiti da steknete dojam o konkretnoj ličnosti koja stoji iza svih majstorija, ali će duboko u vama ostaviti utisak da, šta god da je on – dobar je u tome šta radi.
Da sumiramo, ovaj multitalentovani introvertni i pomalo ekscentrični muzičar, koji svojim neobičnim muzičkim stvaralaštvom značajno obogaćuje muzičku scenu, iza sebe ima 4 (peti u pripremi za 2016. godinu) albuma u Gorillaz-u, 8 albuma u Blur-u, 1 solo album, 1 EP i bezbroj kolaboracija sa izuzetnim muzičarima.
Pa, odakle onda početi?
Možda najbolje od prvog solo albuma u kome su njegov talenat i individualnost zasijali u potpunosti.
Ostalo istraživanje i prebiranje ostavljamo vama.
Ovaj tekst objavljen je na portalu Novi Polis, a možete ga pročitati ovdje.
