Divanhana - za srce i dušu, za sreću i tugu

Završio je koncert. Sjeli smo da popijemo čašu vina, sumiramo utiske (odnosno pokušamo da to izvedemo) i potom nešto pregrizemo. Kuckam usput na dobijene poruke gdje sam bila, dobijam odgovor „očekujem neki post sa utiscima“. Trebam kući učiti za ispit, ali me ljepota ovog večernjeg petka vuče u suprotnom smjeru. Tražim izgovore i potvrdu za neučenje i dobijem komentar „Ma bolje nemoj, napiši post o koncertu, naspavaj se, pa sutra“. A onda skontam – ali kako da napišem post?! To je zaista nemoguće. Ovolika ljepota zvuka koju ja doživjeh večeras na koncertu Divanhane je neopisiva. Nema te kombinacije riječi koja će vama u glavu i srce usaditi doživljaj i osjećaj koji smo svi mi čitava dva sata upijali uz prigušena svjetla predivnog ambijenta Narodnog pozorišta Republike Srpske. Jednostavno nema.

Njen glas je čaroban. U pravom smislu te riječi. Opčini vas. Izgubite se u njemu.

Njihovo sviranje je maestralno. Toliko kvalitetno i harmonično da bez pretjerivanja mogu reći da su ti ljudi, briljantni muzičari grupe Divanhana, sa neke druge planete.

Njihova kolektivna i individualna harizma je bukvalno opipljiva, a ako joj dopustite da vas dodirne – ispuniće vas srećom.

Srce će vam zaigrati. Jeza će vas posjetiti. Suze se pojaviti. Otvorenih usta ćete slušati njen glas. A kada vas isti opije poput dobrog vina, počećete plesati, pjevati i nećete željeti da ikada prestane taj trenutak.

Eto, baš tako se osjećala bukvalno svaka osoba koja je prisustvovala večeras ovoj muzičkoj magiji i zaboravila da vrijeme postoji. Koja je putovala čarobnim muzičkim predjelima Balkana ispunjenim bujicom emocija.

I zato jedino šta imam poručiti svima vama koji upravo čitate ove redove jeste da nikako ne smijete propustiti koncert Divanhane ako se zadesi u vašem gradu. Vjerujte mi. Bile sevdalinke vaš fah ili ne. Osjetićete sve šta treba da osjetite. I onda ćete poželjeti da taj osjećaj zatvorite u jednu teglicu i nosite ga kući, za poslije.